28. 12. 2021.
d.a. levy: Pjesma smrti iz samostana u predgrađu
Poezija: d.a.levy; prevod i beleška Damir Šodan, esej: Marko Pogačar
pred-govor
ne razumijete poeziju — pjesnici se povremeno kockaju sa životom — ali obično su oni svodnici sistema — ukupno stvarno značenje ove pjesme svodi se na to da — ne razumijem o čemu se tu radi. Svatko iole obasjaniji naprosto izdimi kad ga upitam, kršćani umore svakoga tko im se nađe na putu, židovi nisu bog zna što naučili u 2000 godina, hindusi imaju problema s egom, a muslimani su psihopati. Vudu (katolicizam reda i zakona) naprosto je zaboravljen. Sve više i više ljudi zanima se za VRADŽBINE, što je sasvim OK dokle god ih ne miješaju s Crnom Magijom. Bijela magija je zabavna & možeš je naučiti, ali Crna Magija je opasna: NE MOŽEŠ JE POBIJEDITI & ako ti ovdje ide od ruke, dolijat ćeš joj u narednom životu i vjerojatno se opet roditi kao pjesnik u industrijaliziranom društvu.
Jednom sam pročitao nešto o egzistencijalnoj dosadi & otada se dosađujem—neki čudni pomak svijesti tjera me da prepoznam sve svoje istupe kao iluzorne igre smišljene da ispune dosadu. Ne mogu naći "primarni uzrok"....odveć lako je reći "to je Božja volja", ali opet svatko se upinje da mi objasni što to znači. Želi li Bog da se dosađujemo? Pa, jebeš Njega! Očekuje li se od nas da dignemo planet u zrak & vratimo se energiji & duhovima, ili se od nas pak očekuje da zaštitimo planet i oslobodimo se kroz programirane činove ljubavi? Pretpostavljam da je negdje u božanskoj masi podsvjesnoga ova zemlja programirana za rasap—je li to Božja volja? znači li to da su svi pokušaji da se spasi ova zemlja protivni Božjoj volji? Za koga onda radiš? Gotovo svaki put kad počinim ljubavni čin, pokupim neku infekciju!
Sretan sam jedino dok bivam sretnim, međutim to obično deprimira druge koji onda zauzvrat deprimiraju mene. Pomaganje ljudima dobro je za ego, ali mistici nas uče da moramo odbaciti ego—da li bih se onda trebao osjećati loše kad se osjećam dobro jer sam učinio dobru stvar? (štogod da dobra stvar jest?) Pomaganje ljudima nizašto je dosadno. prošle godine seks mi je dodijao i sad ako Bog zapovjedi da bi svi morali imati puno djece, gdje onda svećenici kriju svoje potomstvo? ili pak postoje sveti ljudi što podsvjesno rade protiv svete mise— mreže—Božje tantre—
Ova pjesma je, dakle, napisana zato što me je netko zamolio da to uradim & zato jer sam se dosađivao & nisam znao što drugo da radim...
d. a. levy
istočni cleveland 1968.
DIO NULTI — SLAVLJE UZ RADA BUBNJEVE
svega deset blokova dalje
gorjele su zgrade - možda i sad gore
kolovošku noć parali su snajperski hici
policajci krvarili na ulicama
snajperist se predao (zbog manjka streljiva ili)
zbog zakazanog oružja?
netko je rekao da su ga razbili u okviru vrata
poput slike - pokosivši ga s rukama
u zraku -
svega deset blokova dalje
od mog tihog stana
napučenog zelenim keramičkim buddhama
SF knjigama
& neprolistanim golišavim magazinima
sirovinom za buduće kolaže
svega deset blokova dalje
od moje krajnje bespomoćnosti
od moje državom utjerane dosade
oni pljačkaju radnje
da bi ugrabili televizore
na kojima će na noćnim vijestima u 11
gledati te iste nerede
gardijski džipovi opet krstare
ulicama
zeleni vojni kamioni
s golemim bijelim zvijezdama na boku
provlače se kroz ljetne munje
mogao bih vam donekle i ispričati
zašto je sve to počelo
ali vi mi ne biste vjerovali
kao u Milwaukeeju
na čitanju
kad je odmah nakon što sam najavio
"ovo je paranoidna pjesma - napisana
kad sam eksperimentirao s paranoidnim stanjima svijesti,
u kojima se više ne nalazim",
jedna mlada cura sjela i zapisala
"pokazuje simptome paranoidnosti"
vjerojatno u sklopu zadaće iz psihologije
i ne čuvši me kako dostoji
mogao bih vam ispričati
nešto o beznadnom očaju
uraslom u zidove geta
& brutalnosti policije ili gluposti policije
ili realnosti policije koja je više nego same riječi
za definiranje te situacije
studentima koji traže uzrok;
situacije postoje & opstaju
tiho u mraku dok na danjem svjetlu
prosvjedi i dalje traju -
podjednako nečujni.
Doista
policija pokušava zaštititi
banke - sve drugo je tek
sporedno
dok su trajali neredi
gledao sam vijesti
& za promjenu nisam zauzimao strane
samo sam sjedio pitajući se gdje li su sad
svi ti revolucionari što zbrinuti
po dnevnim sobama pregrađa
skandiraju u znak odobravanja
svaki put kad ustrijele nekoga
ili kad neku zgradu
obavije dim
deset blokova dalje
zjapila je stvarnost
i pristizale su horde
turista
DIO PRVI — POVIJEST
"istočni Cleveland ima više povijesti od cijelog Clevelanda"
rekla je upumpavajući
poput radnika s benzinske crpke
dodatne informacije
u moje de-generirajuće
energetske centre
dok ja nikome nisam uspio prenijeti
koliko sam u biti umoran
od pukog pisanja tih pjesama za sutra
ili pisanja tih pjesama za sebe
kao neki oblik suicida
BRIGA ME ZA POVIJEST ISTOČNOG CLEVELANDA!
kad je sve ionako počelo u clevelandu
& kad njemu ionako sve sranje pripada
istočni cleveland
s svojim prastarim gradskim ocem
i povjerenicima
i nije poput clevelanda
gdje gradonačelnik & savjetnici muzu pare
federalne vlade & cose nostre & sindikata
& nema zapravo veze
kako ih zoveš
dokle god znaš
kome što imaš platiti
& od koga se naplatiti
& nikad ne daj malom čovjeku da shvati
što se zbilja zbiva
ako ima kakvih problema
samo ih svali na komuniste
ili na sljedbu johna bircha
ili na crne militante
ili na nepismene hipije
ovisno o tome tko ti je sugovornik
u danome trenutku
"u istočnom clevelandu nema nikakvih problema"
a u bliskoj budućnosti
ako ikad ustroje
savjet za lijepe umjetnosti, čak će
i pjesnike držati na uzdi
kao da su u clevelandu
jer tako je lako ubijediti pjesnike
u to što poezija jest
a što nije
& svatko zna
da je spavanje s muzama
samo za mlade pjesnike
jer nakon što te drže impotentnim
stilom & formom & riječima poput "umjetnosti"
nakon što te objave PRAVI izdavači
i priskrbiš sve prave odgovore
nakon što zaslužiš pravo na naslov
pjesnika ... ti si već mrtav
& ležiš zavaljen
pijući vino svetkovine, dok
se muza, koja je u pravilu mlada cura
starih očiju upravljenih u univerzum,
iznenada ne prisjeti kako je nekrofilija
zapravo iskustvo što ga je već stekla
& više nije zainteresirana
za objahivanje trupala
Pitate se zašto vam djeca nose
cvijeće u kosi
& smiju se u parku
dok im ona kučka
što guta slatkiše od španjolskih muha
svojim šaptom puni uši
jer makar i ne mogli dokraja razumjeti
to što im govori ipak će znati slušati i čitati
između redova časopis Look
još uvijek vjerujući
da se povijest istočnog clevelanda zbiva SAD
u ovom času
suspendirana u četverodimenzionalni sinemaskop
za koji se pretvaramo da je život SAD
dok se pitam jesu li se i oni Indijanci
što tumaraju stazom uz jezero
namučili u potrazi
za kakvom dobrom picom
kao ja
(ispričaj me moja nutarnja dakini
ta znaš da te volim duhom
i da za te pišem svoje pjesme, no volio bih ipak
uvaliti prste u nešto vlažno tek da se podsjetim
gdje sam
jer ne želim završiti kao
Kenneth Patchen - skrivajući se
u Kaliforniji - u egzilu
kao Pound & Artaud zaključani
u prošlosti - ili Poe, taj alkos
paranoidni alkos!
lady moraš biti realistična
od svih tih pjesnika što ih spremaš po ludarama
profesija i ne profitira bog zna kako
dok tvoja plava griva vijori na vjetru
& oči se pune dijamantima
i drhtava ti se neonska bedra
razmiču u mojim mislima
dok sjedim u svojoj tihoj gajbi
na Aveniji Savannah čekajući
da se moja tinejdžerka žena-ljubavnica
vrati kući iz noćne smjene iz grčkog restorana
tog broda smrti
Yorikke gdje služe delicije po 1,09$,
šiš-kebabe, lešo janjetinu, pečenu piletinu
goveđe odreske, teleće šnicle, špagete
itd. istovrsna okusa
dok ja sjedim kod kuće
i slušam kako negdje dolje
neko seosko pseto
zaurla u crninu svaki put
kad bačeni list novina
ili papirić kaugume zašuškaju
vani na pločniku
sjedim sâm dakle i pitam se
nije li se možda zaustavila negdje na osami
i upravo biva silovana
dok ja snatrim o ljubavi & miru
& o tome kako mi neznanke
u seksi opravama kucaju na vrata
šapućući mi nestašluke vlažnim usnama & plamenim ružama
među svojim bedrima ali mjesto
svih onih mladica samo su me starke
oduvijek htjele za brata
i prijatelja, ali "jebeš to"
vičem na sjene
jer moju tinejdžerku ženu-ljubavnicu
možda negdje putem kući doista i siluju
tako da se moram malo progibati
pa izlazim iz praznog stana
& grabim prema restoranu
niz Savannah & Alleghenny & Northfield
do Avenije Euclid na šalicu kave
gdje vidno razočaran
zatičem svoju staru dragu
kako još uvijek rintači
u kasni sat
ništa uzbudljivo dakle nikad se ne događa
osim kad se susjedi sele
svaka 2 ili 3 mjeseca
neplativši rentu
pa se gazda kod nas
raspituje o njima
ali mi se nikad ne dospijemo
sa susjedima dobro upoznati
odlučili smo da se preselimo
nakon što je neki mladi junac
počeo pratiti kući
(mogao sam to biti i ja) moju tinejdžerku
ženu-ljubavnicu jedne noći
ali budući da mi je supruga tada još bila kršćanka
nisam htio da se itko povrijedi
pri pokušaju da je siluje
tako da joj više nisam izlazio
u susret
po suncu
ili snijegu
ili u mračnim noćima
kad ulična svjetla
svemu daju čudne nijanse
& iskre iz plinskih plamenika po stanovima
frcaju zagađenim zrakom
kao slapovi vatrometa
nikad više, dakle, onog stražnjeg trijema
s prozorčićem kroz koji se noću
naš sijamski mačak izvlačio vani
& lutao ulicama umirući od straha
da ga kakav jači mačor
ne presretne i ne iščoha
na mrtvo ime
ah tolike dosadne noći
uz tihe partyje za haloween na Strathmoreu
uz dimljenje benevolentna bilja & ispijanje scotcha
eksperimentiranje s gigantskim badnjevima
punim domaće juhe
kuhali smo juhu
ne bi ste vjerovali
dakle tu najobičniju juhu
a ja nisam imao ništa za nabosti
osim te 17-godišnjakinje
moje skorašnje supružnice
u međusobnom preživljavanju
& potom godina & pol na Savannahu
i ljuštenje posljednjih zaliha peyotea
od čega nas je oboje bolio trbuh
& vizije u glavi izostajale
sve uz esid i sjeme vrtnog slaka
dok se naposljetku zakon nije oglasio: "boga vam jebem u usta"
& zapečativši dveri univerzuma
križem
& zakonom
da bi đankoze iz centra clevelanda
& gradski vijećnici
jato transvestita
zaplesali ulicama
hihoćući se i vičući "Mi smo Bog, Mi smo Bog!"
ali JEBEŠ NJIH
ja sam jedan od levyjevih & škorpion
& pjesnik ne trebaju mi droge
samo sam htio biti kao i svi drugi,
a svi koje sam poznavao drogirali su se
& čitali priručnike za liječnike opće prakse
& razvijali psihosomatske bolesti
samo da bi se domogli pilula
bilo kakvih pilula
ali čega uopće bi tamo?
televizije?
drkanja na reklame
dok ti neki babac žulja šlic
uz promidžbeni spot za neki prehrambeni artikl
zato TRK & ISPIŠAJ SE PRIJE NEGO ŠTO FILM OPET NE POČNE
nek ti u međuvremenu TV žulja šlic
dok se babac ne vrati
televizija - još jedna droga
dobrog starog sub-urbanog života,
ali u biti mi je drago što su donijeli tu zakonsku regulativu
jer previše se mladeži trudi da me uzbudi
mlade cure prijete kućnim posjetama
donosile bi travu - pisale pisma
prijateljevale sa mnom
kao lovci na celebrityje koji žele u posjet
lokalnom pjesničkom ašramu - ali jebeš to
osjećam se kao u nekom underground filmu
što ga je spalio Savonarola
još uvijek tražim
napaljenu bijelu vještičju kraljicu
koja može svršiti u mislima
dozvoljavajući mi da svršim skupa s njom
kad sam posljednji put tripovao
htio sam se osloboditi
na licu mjesta
pa sam skoro pao mrtav
odlučivši da se ipak više na taj način
ne oslobađam
odveć klinički je sjediti
& gledati kako se tope zidovi
& pretaču se u tekuće zaljuljane
pulsirajuće yantre uzorke
svih vizualnih stvari
usto i smrtno dosadno
kad su svi htjeli dobar provod poput mene
osim što je sviju bilo strah
tako da smo samo gledali slike
kako iskaču iz zidova
dogulilo mi je poticati stvar
da bih se tri dana poslije vratio
normalnoj vizuri s varijablom 20/30 ili 20/60
ovisno o stupnju dosađivanja
mozgao sam o problemima svemira
i mislio udarene misli
pišući paranoidne pjesme o policiji
nemajući što činiti
osim mijenjati mački pijesak, iznositi smeće
i ubijati sate kod Adele
u toj posljednjoj karauli vjere
gledajući kako je uništavaju
sveučilišni mešetari
u istočnom clevelandu
sunce se danju probijalo kroz
lišće crne murve
kroz
prozor našeg
novog stana na Wymoreu
sunce je lagano toptalo
našim novim orijentalnim tepisima
naslijeđenim od stožera
Vojske spasa u 55. ulici
Svi kažu:
"napiši pjesmu o istočnom clevelandu",
yah čovječe, ne bi li to bilo prva liga!
DIO DRUGI — ZDENAC
Većinu svoje žeđi
tažio sam odgovorima
što ih sam ih iznijeh
pa ipak pretpostavljam
da ih nikad ne bih ni našao
bez te točke svjetla
na Aveniji Euclid.
u Zdencu
nisi mogao dobiti
poštenu šalicu kave
bez obzira
koliko se trudio
ili koliko dugo
čekao
protratio sam pune tri godine
namakajući najobičnije kesice čaja
ispijajući zakuhane na vodi prljavog suđa
kavu & vruću čokoladu što zapinju za nepce
kao da se penju uz
Kršćansku planinu
Zdenac je bio tamo da bi bio osvojen
samo što nitko nije uspio saznati
što se točno unutra zbiva
ili koja mu je svrha -
Najprije je establišment htio zatvoriti
Zdenac zbog Bitnika - kasnije
prozvanih Hipici & uredba bi donesena
da ne smiješ nositi sandale
u istočnom clevelandu
Kao drugo bjehu tu i kmice: kao da bi
sve te mlade fufe poskidale
gaćice na sam prizor smeđe kože
- čovječe, pa nitko nije imao ni namjeru
zavlačiti se među te kikićke - a i kikićke
nisu nikoga pripuštale k sebi -
silovanje je ionako za malu djecu
tako da se ništa nije dešavalo
kao Treće bijahu tamo i bajkeri odmetnici
izazivači gužve - samo što gužve
nikad nisu izbijale; nikad ne spazih
ni proklete pubične malje, nikad ne okusih
šalicu pristojne kave, ali sam se zato načekao
& naslušao zavijanja grudobolnih đitri -
ne znam zašto im se prohtjelo zavoriti Zdenac
ali drago mi je što su to učinili
jer uprotivnom bih potrošio čitav život
čekajući da se nešto dogodi
mjesto je umrlo naravnom smrću
kad je Press Bar odlučio da se PROŠIRI
tako da se naš nebulozni cafe-bar
nikad nije pretvorio u Novu
već ga je odmijenilo svega par biljarskih stolova
& sad više nitko ne haje
tko koga povaljuje
sve dokle ta dugokosa mladež više ne pjeva
pete seegerove stare songove
ili pjesme Joan Baez ili puši peršin
ili guta u brašno uvaljane lažne amfetamine
vrata do vrtjeli su UNDERGROUND FILMOVE
subotom uvečer - kvragu
imam osjećaj kao da sam zaglavio sred
kakve palanke - pa ovo bi trebao biti jedan od najvećih
gradova ove zemlje! UNDERGROUND FILMOVI!
dvicom ocijenjeni slikopisi o crnomagijanju,
a svega su tri vještičje udruge u kotaru
jer većina coprnjica iz ohija navodno su
u Cinncinnatiju, pa
NOSITE TAMO onda TE FILMOVE
te opitne studentske uratke
te esidne filmiće neesidnoj publici
Doduše - ponekad je ipak dobar film
neponovljivo iskustvo
naročito ako gledaš kako jedno za drugim
iskrsavaju nasmijana lica allena ginsbergâ
Nije li to hip?
braća Kuchar, labirinti Petera Bergmana
ali nema filmova clevelanđana koji su ostali
u Clevelandu, nema filmova
o Clevelandskom Undergroundu...
kino continental
gdje dijelim kopije Budističkog Orakla
paranoidnim desničarima uvjerenim
da je riječ o komunjarskoj publikaciji
iako nitko ne razumije u čemu se u toj tiskovini zapravo radi,
pa čak ni ja
puno lijepih žena tu se motalo
premda nijednu nisam povalio
iako sam svake subotnje večeri čekao
zapiljen duboko u njihove oči
pokušavajući pronaći neko lice koje sam izgubio
pred više od 5000 godina
da li u Asiriji? Babilonu? na Atlantidi?
plavokosa Lady
- & njene oči pune zvijezda
špartali su po pijesku -
u mojoj glavi svake subotnje večeri
dok sam dijelio papire.
na povratku u Zdenac
zatičem odsjek za narkotike kako vreba
na žrtve uvjeren da ilegalno dilanje droge
vodi francuski sindikat
između cafe-bara & kina
na relaciji komunistički komplot - pakla Camela
sa upakovanim opijumom & hašišom & owsleysima ispod tezge -
u neograničenim količinama -
u paketićima otetim iz ruku curica
ali Interpol će šutjeti
& sve će svaliti na Mafiju
ako itko uopće i bude priveden
zato i pratim
promet narkotika
za vlastite potrebe
i dok sam tako čekao
na šalicu poštene kave
vrebajući inkognito - ništa se svejedno nije zbivalo!
osim tog života sa zabljuvanim licem u predgrađu
Williame Burroughse, izbavi me!
stari, zaboravi!
Michele Ray - Yael Dayan - izbavite me!
sjedim u sjenci Zdenca
& vrtim stare uspomene u glavi
iz dana kad sam rođen & kad sam Rapidom
furao od 25. ulice na zapadu & Loraina do Superiora
i Windermerea kročeći kroz bljuzgu
kasne jeseni da bih čekao u sjenci cafea
gledajući istu kako raste - udišući & izdišući
uz Miles Davisovu glazbu u glavi
Da bih sad sjedio doma & letio s Jeffersonovim aeroplanima
& kroz slušalice selotejpom prilijepljene za uši slušao Judy Collins
Country Joe & the Fish - budističko mantranje - Pink Floyd -
duha Richarda Farine - klasičnu španjolsku glazbu
osjećajući kako mi se lubanja rašiva po šavovima
& zadnji dijelići mozga & skupljenih riječi
kovitlaju poput perja do stropa
bilo je puno jednostavnije ljeti
pješačiti do knjižnice North Branch
gdje doduše nisam mogao naći knjige iz tantricizma, dadaizma
budizma, Egipta, suvremene poezije -
iako su imali dosta americana propagande
sve u svemu bijah vrlo razočaran - jer baš sam bio raspoložen
za studiozan rad - ali naprotiv odsjedio sam ljeta
pokušavajući se smekšati poput drveća
što se pokušava prisjetiti odakle mu
ta bujajuća vjera u život što ga tjera
da raste - raste strpljivo
skačući prema suncu
Bilo je vrijeme kad se svatko trudio
biti Vođa & pokrenuti
nešto - da bi zatim bilo odlučeno
da je kršćanskije služiti
negoli voditi tako da je mjesto bilo puno
poručnika koji čekaju da im kapetan
podastre plan akcije
ali on se nikad nije pojavio
ili smo ga možda propustili
to je ta clevelandska neuroza
ne razumijem što radi tu u ovom
mijeni sklonom predgrađu
možda je neka zaraza u pitanju
možda će kmice
što se sele gore uz Aveniju Hayden
dovesti svojeg vođu
sa sobom
sljedba johna bircha obišla je jedne noći Zdenac
paradirajući svojom osobenom formom domoljublja
- da bi ih tamo ismijala 16-godišnja derlad -
ali kad su se umiješali mladi trockisti
16-godišnjaci su se skupili u krpe
ili se snervani zaputili
tumarati ulicama
ZDENAC, taj pravi liberalni cafe-bar
umro je tihom smrću - prvog lipnja 1968.
Bezbrižno u Naivnom Miru
Lenore Kandel, J.D. Kuch, spasite me!
DIO TREĆI - mislim da je bila njena sestra
San prvi: ground zero 2 - definiran kao
putovanje kroz svjesni prostor -
kad dostigneš ekstremno gusto područje
svijesti - um
(mobilna nula) vizualizira
svjesnu masu kao svjetlosne uzorke
ili kao svjetlost ...
San drugi: misao jest tvar -
koji oblik energije se koristi
pri stvaranju Misli?
Mišljenje je organ -
izviranje misli ili misaonih
uzoraka - stvar u ne-energiji.
Mišljenje se služi oblikom energije.
Koji oblik energije se koristi
da bi se stvorile originalne misli?
Pokušaj TO postati!
San treći: kaos slika
što žive u velikom bezbolnom filmu
čekajući na mudrost
koja bi navodno trebala stići s godinama -
kako mi nekoć reče neki jebeni senilni
pizdun - ali nisam mu povjerovao
ni za tren
već sam odlučio sačekati
dok ne iznađem nekakav način
da ne čekam a da se ne momentalno
ne pretvorim u instant Novu
zdravo astronaute
ne ja nisam krijesnica
ne ja nisam leteći tanjur
u daljini
ja sam u samodostatna jedinica
svijesti koja čeka
da se preporodi - čuješ
li me? čuješ
li me?
Na crkvenom plesu pastve Istočnog Clevelanda
na dobrotvornoj večeri za umoreni cafe-bar
na 115. - odmetnici se pojavljuju s većinom novca
na vratima & vrlo se dosađuju -
Božja Djeca - Gringosi - Porobljivači itd.
ali u toj liberalnoj crkvi - vrlo sam se dosađivao - bludeći
pogledom u potrazi za onim očima --- da bih našao njenu sestru
"prazno / ruka tri kralja
što ruju kroz snijeg / u potrazi za riječima"
t.l.kryss
d-----
ti plešeš (jedva se krećući)
u podrumu te crkve
dok te netko raznobojan
ne pokupi & počne u naručju
nositi uokolo
& za trenutak
linje puti bivaju otkrivene
jer za (malu pjesničku) vječnost
moje oči su uhvatile & fotografirale
tvoju figuru u pokretu
(ta još uvijek pokretna slika
visi u svetim galerijama
moga uma)
(ta slika tebe u pokretu
poput tantričkog anđela - zaštićenog
katedralom moje lubanje)
pitam se da li te samo zbog
pjesničkog oka & iz razloga
estetike izdvajam
iz sjenki
da bi poslije stala uza me
poput svetog duha što zrači
svjetlošću dok razmjenjujemo riječi
koje ne želimo - pretvarajući se u igri
koja nam se ne dopada
i pitajući jedno drugo
"Što želim?"
"Što želim?"
što želiš, dakle, lady?
kad ti se nude čak
i nepoznate granice lubanje
a ti plešeš sve dalja & pretvaraš se
da ne čuješ
nestajući poput lastavice
na vjetru - odjevena u blijedu plavet
gubeći se na nebu
kao da nikad nisi niti postojala
tako da se gotovo čini
da odbijaš podijeliti te stvari
koje si sama tražila
"mlada žena što ode da se poigra
s pasjim vrućinama ljeta"
jorgos seferis
nitko nikad ni primijetio nije
tvoje iskradanje u anemičnu crkvu
taj čin još opasniji
od samog anđela smrti -
tražio sam te
i pisao magične pjesme
bez učinka
da bih te našao nakratko
ispred te unitarijanske crkve
tjednima kasnije
i sjedio u kolima s tobom
i tom bocom piva uglavljenom
među tvojim bedrima
želeći da nam se duhovi dodirnu
naši prsti & naše usne da se stope
na 82. ulici odvaljeni
na amfetaminima
ali opet sam ti dopustio da umakneš
što li si htjela?
tvoja plava kosa ostala je za trenutak kod Adele
u teškom zlatnom svjetlu oko tebe
lady bila si prelijepa & ja ne znadoh
zašto!
mjesec dana kasnije
zavukla si mi se u glavu
na spavanju
pokušavao sam te izbaciti
ali ti si samo rekla kako je to jedno
lijepo utočište;
čudno kako to nitko nije primijetio ranije
moje prvo neparanoidno telepatijsko
iskustvo – ostavilo me histeričnim
tjednima ... i još uvijek sam histeričan
i nemam odgovore
već samo pišem ove prozne
ulomke? pjesme? & govorim sebi
kao što sam rekao i njoj kad sam bio
u Milwaukeeju & kad su nam se duhovi
ponovno dotakli
(BEZ PROSTORA BEZ DISTANCE)
da će možda će biti bolje
novoj generaciji lady
tvoj sin
moći će pročitati ove pjesme & saznati
kako su nas ubijali
tijekom 5000 godina
zato mu daj do znanja
da nije ovdje bilo mjesta za nas
osim u vječnom pokretu
ili nevidljivosti
gledaj njih što se nisu
dovoljno hitro kretali
umiru
& zovu se Pjesnicima
a ljudi su se nekoć bojali pjesnika
ali sad ih više ne slušaju
tako da je sve u redu (?)
lady – bila si prelijepa te noći
dok si sjedila u auditoriju
poprilično umorna & nestavši
kad sam te snažno poželio
& ja ne saznah zašto
a svi mi kažu
“daj napiši pjesmu o istočnom clevelandu”
istočni clevelande
želim te napustiti
umoran sam od bivanja jednom
od novih lokalnih bradatih atrakcija
umoran od gubljenja
u tvojoj dosadi
a neću čak ni dozvoliti
ne dozvoljavam više
čak ni televiziji
da mi gricka šlic
gotovo je s TV Transevima
vi kurvini sinovi
što mi pokušavate prodati svjetlost
hologramskih mirakula
“jeftinija je to vrsta svjetla
i ne traje koliko i prava stvar,
ali ljudi već ionako nikad neće
uočiti razliku”
KAMATA OD 4 ½%! CLEVELANDSKI TRUST
sa svojim neviđenim oltarom od lubanja
vi ljudi koji ste se smijali
gledajući nas kako umiremo
& pretvarajući se da je to zato
što smo mladi ...
istočni clevelande ŠIRI
svoj unutarnji okoliš
i propusti sunce
premlad sam da bih se ubio
tebi za zabavu
otvorio si vrata
i dozvolio mi da se izgubim
u tvome birokratskom labirintu
zaledivši mi um
svojom paorskom intuicijom
svojim intelektualnim praznovjerjima
iz pozadine ćutim
one klanske muškaračke
masonske mafijaške obrede
gore i od prinošenja
pilećih žrtvi u vudu kultovima
gore i od svih onih napuhanih ega
okultnih gospodara bijele & crne
MAGIJE
vaši krivo usmjereni psihopatski
koncepti bratstva
gori su od sveg onog bolesnog djecomorstva
diljem povijesti
istočni Clevelande, ja ti se čak
ni ne obraćam – niti te spominjem
možda tek zborim kroz tebe
“ruka ruku mije”
što reče jedan bijeli rasist
jednom mom frendu
nakon što ga je provozao
svaki put kad operem ruke
nad ovim okrugom
otiđem malo prljaviji
nego ranije
DJEČJA PJESMA za Patricka O’Malleya
u istočnom Clevelandu policija me pozdravlja
a na zapadnoj strani Clevelanda
svejedno mi traže osobnu
premda me znaju godinama
kao da nas ima dvojica
sa istim licem
od kojih se jedno
šetka bez jebenog vojnog poziva
vanzemaljci nam kradu
formulare... pretpostavljam
da u policiji istočnog clevelanda
rade neki fini ljudi
ali svejedno ih ne bih pitao za pravac
ovako nesiguran u vlastito poslanje ...
DIO ČETVRTI – Forest Hills Park
Poštar mi priča kako je bio pisac
ali je zatim odlučio da voli i jesti
toliko dakle o tome kako Amerika
drži svoje pisce na uzdi
ali ako smognem bar malo hrabrosti
već idućeg ću se tjedna ubiti
iz tjedna u tjedan si to ponavljam
iznalazeći nove teme za pisanje
ili pak neki novi način
da kažem to što sam već
prošli tjedan rekao
na ovoj posljednjoj srednjovjekovnoj
granici gotičkog ohija
tog katoličkog kurveraja -
čuvarâ svjetlosti - KAKAV DREK!
Nikejski copyright - Drek!
tajne grupe ouspenskijanaca
skrivene po predgrađima - scijentološka 9. razina
Cayceovi Atlantižani - DREK
svatko se služi grupama
da izbjegne vlastitu odgovornost
za Stvarnost ovdje i Sad
poezija - posljednja runda
mentalne dezinterije prije
suočenja sa Stvarnošću Sebstva
u relaciji sa realnošću
univerzuma
poezija - najveće preseravanje otkad je svijeta!
Stvarnost je,
Gospodin Krafna - Luxemburški Motel
Tujaques Bar - Scotts Hardware
Glass & mirror Co. (moj prijatelj
još uvijek je u zatvoru - ne znam kako
ga izbaviti - to se zove
"poetska snaga" - tako Amerika
drži svoje pjesnike na uzdi)
Sinclair, Atlantic, Sunoco benzinske crpke
više je benzinskih crpki negoli restorana
ovo je jedan prijateljski grad
ako si tek u prolazu
ZDRAVO SUČE ADAMSE
jest 20.000 $ poštena je kaucija
za prekršaj prelaza
na mjestu bez pješačkog
ali ja sam mislio na jebačinu &
nisam vidio svjetlo
možete mi uzeti i vozačku
ionako si ne mogu priuštiti parking u ovome gradu
sjećam se partyja sa starim vinom & ganđom & methedrinom
na Superior Ave Hillu
napušen - zurio sam u rezidencijalne Kule Forest Hillsa
sa stanovima od bilijun dolara
gdje puste jednog crnca da se doseli
& misle da su riješili
problem integracije - čitajući johna updikea &
časopis look & ladies home journal
dok se tri bloka dalje - ljudi krpe na socijali
stojiš na vrhu Stambene Zgrade
& pretvaraš se da motriš dolje na grad
da ne bi gledao mladu obojenu
djecu u ritama ili srednjoškolce zalizance
kako obijaju radnje
ne bi li se pristojno odjenuli
u FOREST HILLS PARK-u
pušiš travu & zvjezdobludiš
dok te policija ne izbaci
da te netko tko ne puši travu
ne namlati
a dobri građani redom zure u TV
godinama & godinama dok se
jungovsko masovno podsvjesno naslijeđe
& sub-kutlure prenose telepatijski
kroz sve te mlade glave što glavinjaju parkom napušene
uvjerene kako to nitko prije nije radio
a sve je već jednom urađeno
znam ljude koji se drogiraju
i gledaju TV – bez moralki!
miksajući mas-medije & dop
ali jebeš to
jer ja ne mogu van iz ohija
Ingrid Swanberg, Aileen Goodson, POMOZITE!
FOREST HILLS PARK pun je naduvanih poeta
koji nestigoše ispisati svoje grdne verzije
srednjovjekovnog Ohija,
folk-pjevača što se dave u vlastitim nikad čuvenim
protestnim pjesmama, plješćući u tmini
uma da bi zaboravili
neimaštinu & manjak suradnje &
pretvarajći se da su se tek malo
zagledali u zvijezde
baš kao što se čeljad u Kulama
prisjeća prošlih života
zato što im je ovaj tu ponudio tako malo
pa se napušavaju radije negoli da gaze
nevidljivu braću
i dime miroljubivu ganđu
u popodnevnim satima & hihoćući se
djeci na ljuljačkama
kozmičke ljubavi – daleko je lakše
i čistije negoli prihvaćanje bilo kakve odgovornosti
– u starim danima
ljudi su se napušavali
da bi se na par trenutaka zaboravili
da bi danas brijanje na žiži
postalo način života
što obogaljuje poput televizije
& kršćanstva ili obožavanja tiskovina
i šljake od 9 do 5 za pokretnom trakom
jer godina je 1968. & pušači vutre na pokretnoj traci
su među nama BOJIM SE tih lijepih ljudi
jer su ludi i dugokosi - oni su
munjeni oni su neodgovorni šupci
baš kao i njihovi roditelji – ne žele praviti puške
ne žele ubijati – žali bože američke
ekonomije
McDonalds je učinio više za integraciju
negoli federalna vlast ... netko bi im već trebao dati
kakvu potporu. crncima bijelcima mogolima
hipijima (drugačijoj rasi) ekonomskoj integraciji
kulturnoj integraciji, svima koji traže
hamburgere od 16¢ i milkshakeove od 20¢
Shopping Centar na Aveniji Superior
JEDNO VELIKO NIŠTA
Predstraža okružena pogrebnim zavodima
ljudi žive po 4 u jednoj izbi
dok na onim starim vilama blješte neonski znaci
što ukuzaju na siguran prelaz na drugu obalu
ali dajte pogrebnicima esid & pogrebni će se
zavodi pozatvarati – vratite vile
narodu
Rockefellerova remiza ili kakva
lokalna znamenitost, tradicionalna građevina
što čovjeku daje taj osjećaj historijske
perspektive neophodan da bi se preživjelo &
raslo - da bi se osigurala stabilnost
srušeni su & mjesto njih osvanuo je prazan parking
u istočnom Clevelandu
prihvatili su me ljudi
koji ne znaju kako da me prihvate
ljudi koji ne znaju
tko sam
ja sam sad punokrvni
inicijant tajnog kulta
Sub-Urbanog Udruženja Smrti
što prinosi ljudske žrtve na oltarima
podzemne željeznice
i gladan sam
premda sam danas 176 puta
skoknuo do frižidera
najrađe bih proždro televizor
preobrazba u cijev
ne utažuje gladne
životinje u meni
ali ne mogu komunicirati
s prokletom stvari - ona samo šiba
"male točkaste uzorke
po mcluhanovom opisu"
vidio sam stare ljude
kako pričaju s tim strojem
koji meni još niti jednom
nije odgovorio
a još uvijek sam gladan
filatelija
me ne čini sitim
jer ne želim jesti
marke iako
(volim pušiti travu & promatrati ih)
ali ako bih se pokušao pretvoriti
u album s markama, one bi odgovorile
samo sa još više mcluhanovskog dreka & takođe
kakvom nebulozom u vezi s einsteinovom teorijom relativnosti
još sam gladan!
nema se što činiti
osim mijenjati maci kahlicu
i iznositi smeće ---
Restoran na brodu smrti samo je blok
odavde - idem tamo & pijem kavu
možda 3, 4 ili 10 puta dnevno
tamo postoji čudan osjećaj granične
slobode - jedan čist osjećaj
poput onog kad odlaziš iz SAD
ili kad mjerkaš sise mlade grčke blagajnice
taj prekrasni komplet vrčeva
i punu oblu guzicu gle
kako joj samo zlatni križ
landra po limunima - dok Grk Zorba
u izvedbi mariachi banda trešti
s džuboksa - znajući
da ona nikad nije čitala Kazantzakisa
ponekad tako sjedim za stolom
i držim se za ruke sa svojom tantričkom babom
osjećajući u njenim prstima više seksualne energije
negoli u svim pičkama istočnog clevelanda
dlan njezine ruke
jest narančasti cvijet topline
(kad bi ljudi samo znali što se zbivalo
među našim dlanovima na površini tog stola!)
pijem kavu
i trućam s frendovima
snatraći kako fukam sve te konobarice
ali ne zato što to želim
već zato jer ovdje nemaš što drugo činiti
budući da u ovoj zemlji nije zdravo misliti
zato samo piši pjesme
čitaj knjige
lišen mjesta za rast
raskomodi se samo - cuclaj kavu
ništi kromosome
& gledaj taj stari svijet na izdisaju
pitajući se što li će donijeti sutra
unaprijed znajući
da ćeš i tamo biti odmetnik
čekaju me tamo u budućnosti
ali tad ću biti netko drugi
tko vrišti u mraku
sjedi i zuri
kroz freske na zidovima
izgubljen među meandrima zrcalnih odraza
ne znajući sa sigurnošću gdje sam
ili tko sam
potiho se pitajući tko uopće jesam
dok me glas me iz glave podsjeća
"jedan od ponovno rođenih sinova svjetlosti"
ali jebeš to - hoću reći
što li mu to znači
sanjati o prošlim životima
nakon što je veliki učitelj ubijen
zato što je naučavao o suncu
baš kao i prečasni King
ili Kennedyjevi ubijeni!
poput ugašenih simbola svjetlosti
da bi telepat
što se nekoć gnijezdio u mojoj glavi
nestao
Vajra Yogini Upomoć!
Papa Legba - otvorite vrata
ne želim više umirati u Ohiju!
umoran sam od gledanja svoje braće
kako trate vlastite živote odupirući se mobilizaciji
da ne bi gubili glave u nelegalnim ratovima
umoran sam od ove muke što me snađe
u duši svaki put kad vidim da je netko od moje braće
zamijenjen zlatnom zvijezdom u prozoru
umoran sam od pisanja i govorenja
televizijskom povrću
imunom na višestvarnosne sisteme
cijepljene propagandnim serumima mass-medija
umoran sam od čitanja o čeljadi
što skapava u kini, indiji, na planinama ozark
ili po gradskim getoima
ne razumijem se u teoriju ekonomije
moj svijet je pun ljudi & duhova
ide mi se tamo gdje još postoji
kakav-takav tračak svjetla
moj svijet pun je imaginarnih žena
s neonskim - električnim cvijećem ljubavi
ide mi se tamo gdje se ne moram
pretvarati da nisam sâm
DIO PETI - razgovor s vjetrom
netko je rekao da bih trebao napisati
nešto konstruktivno
o istočnom clevelandu
dajte mi putovnicu - to je konstruktivno!
otpremite me u neku slobodnu zemlju
deportirajte u Milwaukee
otpravite me u grad svjetlosti
ili mi recite kako da tamo stignem
& onda - krenimo!
jer plašim se poći sâm --
ne vidim nikakvog drugog načina
da ovaj grad u meni preživi,
ali ja sam već prestar da bih bio vaša budućnost
vi ste uvijek na presigurnom
vi uvijek stižete prekasno
svatko želi biti isus
svatko želi biti martir
svatko želi biti bodhisattva
a da ne uprlja ruke
ionako više izgleda nije ni bitno
ako je u pitanju pravična stvar
vi ne znate kako kockati i dobiti
vi trošite svoje vrijeme
na "smisleni dijalog"
koji se nikad ne materijalizira
u nešto smisleno
vi tratite sve moje vrijeme
dok čekam da mi rasvijetlite
stvari - ali vi mi ne pružate
priliku - ne pružate mi priliku
da odlučim
nazivate se odraslima
ali kad naposljetku djelujete
to je iz frustracije
jer osjećate kako vaša imaginarna moć slabi
nećete se suočiti sa samima sobom
priskakanjem drugima
krajnje nezgrapno poput djece
što gutaju sunce
ili pjesnika razdrtih
duševnim jadima
poput luđaka & odmetnika
nagrnulih da unište to
što ne razumiju
navlačite svoj sablasni 12-godišnji
naivni oklop nudeći mi svoje
mudrosne klišeje što ih čak
ni sami ne razumijete
koliko li me je već samo ljudi pitalo
"Što ti zapravo želiš?"
& kad sam im rekao
samo bi se stali udaljavati
u nerazumijevanju ili pak od straha
da bi mogli razumjeti što znači
"smisleni dijalog?"
poput "neoružanog sukoba"
želim dočekati dan
kad će mi se grad otvoreno ili iskreno
suprotstaviti zarad nečeg drugog
a ne informacije
"mogu vam otvoriti vrata"
veli glas & zaboravljajući ti kazati
magične riječi, riječi moći
što priječe da ti se ta vrata
ne zalupe u lice
ali mogu ja otvoriti i vlastita vrata
i zalupiti ih sam sebi u lice
ta kome je potrebna pomoć!
ne mogu čitati većinu svojih pjesama
u ovoj zemlji - i ne želim ih čitati!
pitate me što želim
a plašite se čuti
ono što se plašim reći
a želio sam reći
nešto o ljubavi
no ne mislim da bih bio u stanju gutati
vaš očinski đubar
u biti sam htio reći
nešto o ljubavi
& prilici da se izraste
u odraslo čeljade
što vi nikad ne imaste hrabrosti postati
ali ne mislim da imam dovoljno vremena
da čujem sve te vaše frojdovske
i jungovske psihologije za definiranje
odraslosti
tako da htjedoh reći nešto
o ljubavi ali mjesto toga samo ću
reći da bih volio da prestanete
trpati moje frendove
u zatvore
& plaćati me za pjesmu
s vremena na vrijeme & da me prestanete nutkati
tolikim neplaćenim mogućnostima
kad sam vas već toliko puta besplatno
informirao da se osjećam
kao odjel socijalne skrbi
(u Clevelandu su nas uhapsili
zato što smo besplatno dijelili pjesme
poput socijalne pomoći
gradski dužnosnici gušili su se
u pjesmama premazanim
sojom & maslacem od kikirikija - vrlo čudno!)
htio sam nešto reći
o istočnom clevelandu
ali misao mi je naprosto odlutala -
DIO ŠESTI - mali pogreb
"jedina razlika između matadora & pjesnika
je u tome što jedni flertuju sa smrću
a drugi s bezumljem"
rik davis
bezmalo svi redom su vam lagali
uključujući i mene pretpostavljam
"da se pjesnik kocka sa bezumljem"
što je ridikulozno - jer svi smo bezumni
na vama je da probudite pjesnike
zagubljene po vlastitim jezovitim povijestima
pjesnik samo jede & spava & piša
& prdi & sere & piše
pjesme - je li to onda bezumlje
to je zen majstor na fenobarbitalu!
to je poslovni čovjek, prodavač
koji se kocka sa bezumljem – liječnik
što se igra medicine - tiskar
balističar & pekar
koji peče krafne & perece od 9 do 5
i budan u 06:00 ujutro
razvozi ih kamionom
po cijelom gradu
svakodnevno
istom besmislenom
plesačkom rutinom
nemajući čak niti vremena
da se upita zašto su
pjesnici izgubljeni u luksuzu bivanja
u stanju postavljati pitanja bivajući
u stanju udarati glavom o zid
& govoriti "pa to mi je posao"
& znajući već da zapravo - ne žele odgovore
ah ali taj hitri tranzitni matador
što svaki dan biva razdiran nevidljvim
rozima - iznutra
& neostvarenim poslovnim transakcijama
taj kauboj sa KTS-om što sjedi tih
pokušavajući se domoći posla - bilo kakvog posla
znajući da će umrijeti od TB-a u 65-oj
ili od raka nemoćan da razabere nit
značenja u cijeloj toj igri
oh slatka bezumnosti bića
spremna odložiti svaki beznadni identični dan
dok matador prima ružu
od male debele masne kikićke
u masi
da bi joj poslije u postelji udijelio bikovske uši
& dok jedan uspaljeni slabovidni pjesnik
za tebe čisti sliku
kako bi ti pomogao da sanjaš
ali ti sad imaš televiziju
& sanjaš i previše
smećar ujutro
zna vlastitu stvarnost
smećare nikad ne ustrijele u uličnim neredima
možda su tek oni pravi sveti ljudi
sa zaštitnom aurom
njihova realnost - gomila se u tvojem košu
za otpatke u spavaćoj sobi
moraš zbilja biti majstor zena
da bi bio smećar
& pjesnici lažu da uspijevaju pronaći
nekakav objekt ljepote na hrpi otpada
smeće je smeće
poezija je emocionalno smeće - otpaci
lijepe stvari su tek snovi
ali sad imaš televiziju
da ti pomogne sanjati
muževi bez duše
toreadori iz sporednih skladišta
bezumni fantomi koji nikad ne posjedovaše duh
za kockanje
muškarci sa srednjoškolskim TV-snovima
što se križaju u ritualima smrti
i šaptom zazivlju "isusa" samo kad izlaze
na svakodnevne megdane sa svojim takmacima
igrajući ratne igre - postajući policajci
što se kockaju s bezumljem
i voze svoja auta
smijući se hipicima što petkom pijani
blasfemično hrle na kuglanje iz dana u dan umirući
& umirući & umirući & umrući sami
umotani u barjake
ponosni na svoje bezumlje
dok akademski pjesnici
ispisuju svoje filtrirane snove snove za vas
pretvarajući se kako je sve predivno
kad se sjedi u baru
alkoholnih ispovijedi
& tako svakodnevno čučim ovdje
pokušavajući se pretvoriti u svakog od vas
redom
isprobavajući srednjoškolske snove
da vidim kako mi pristaju
ali uzalud
jer nisu moj broj
kao pjesnik pokušavam naučiti
kako ostati ljudsko biće
usprkos tehnologiji
ali nema nikoga od koga bih učio
još uvijek sam premlad
da bih bio tih & kontemplativan
ne postaje mi se zlatnodobnik
što se u vjerskom zanosu klanja cijevi
poslovnjaci na amfetaminskim ego tripovima
prepričavaju mi svoj posljednji coup
obilazim crkve & hramove & raspitujem se
da bi mi tamo uručili kakvu besmislenu knjigu
ili pamflet
tako da se stječe dojam da nigdje nema nikoga
tko bi imao odgovor na moja pitanja
osim mene samoga
odbojne li odgovornosti
sa još gorim implikacijama
po moju dobnu grupu?
zbogom televizijo
vraćam se u vlastitu glavu
moja žena & ja
obiđemo s večeri krug
po kvartu
(toliko smo stari)
ima nešto lijepo
u vezi s njom nešto
neka snovita stvar na bezoblačnom nebu
znam da su moji snovi nestvarni
ali to su moji snovi
ponekad
za vrućih ljetnih noći
mrzimo se
& to je prekrasno ...
kolovoza 1968.
ist. cleveland ohio
napomena:
mir & osviještenost
su kao dvije male ptice
što umorne od umiranja
pokušavaju napustiti planet
ne zagovaram ništa
copyright © 1991 by Ghost Pony Press
preveo Damir Šodan
Mali glosarij uz PJESMU SMRTI IZ SAMOSTANA U PREDGRAĐU d.a. levyja
Peter Berman, (1939), Cleveland, Ohio, američki filmski djelatnik.
John Birch Society, političko-obrazovna udruga (osnivač Robert W. Welch Jr, Indiana 1958) za očuvanje tradicionalnih konzervativnih vrijednosti američkog društva i borbu protiv utjecaja komunizma. Udruga je nazvana po Johnu Birchu, vojnom obavještajcu i baptističkom misionaru koji je pao 1945. od ruke nekog od simpatizera komunističke partije NR Kine.
Bodhisattva, najčešće se u budističkom kontekstu poima kao "biće mudrosti", ili "biće prosvjetljenja". U Mahayana budizmu doživaljava se kao biće koje se nesebično uzdržava od zalaska u nirvanu zaradi spasa drugih.
William S. Burroughs (1914-1997), legendarni američki bitnik, avangardni pisac, slikar, kritičar društva, narkoman i performer. Jedna od nosivih ikona beat generacije koja je zauvijek promijenila lice književnosti, ali i pop-kulture uopće.
Edgar Cayce (1877-1945) američki vidovnjak, poznat i kao "prorok iz sna", astrolog, pobornik učenja o reinkarnaciji i tumač misterija Atlantide. U hipnotičkom transu proputovao široka prostranstva povijesti od drevnog Egipta i Palestine u vrijeme Kristova rođenja do kolonijalne Amerike. U periodu od 43 godine za sobom je ostavio 14000 tzv. "čitanja".
Dakini, tantričko božanstvo, nešto poput ženskog utjelovljenja energije prosvjetljenja, figura tibetanskog budizma.
Yael Dayan, (1939), izraelska spisateljica i politička ličnost, kći Moše Dajana.
Aileen Goodson, američka antropologinja, autorica djela Therapy, Nudity & Joy: the therapeutic use od nudity throughout the ages, from ancient ritual to modern psychology.
Lenore Kandel (1932), američka pjesnikinja, nakratko se proslavila knjižicom The Love Book, pamlfetom od 8 stranica sa četiri pjesme uključujući i notornu To Fuck With Love (Jebeš ljubav), zbog koje je optužena za opscenost 1967. u San Franciscu, u jeku hippie "revolucije". Družila se s bitnicima i neko vrijeme bila i ljubavnica Jacka Kerouaca.
Nikos Kazantzakis (1883-1957), vjerojatno najvažniji i najprevođeniji grčki pisac i filozof proteklog stoljeća. Svjetsku slavu stekao filmom Grk Zorba (1964) koji je Michael Cacoyannis snimio po njegovoj knjizi.
Kod Adele, kultno mjesto okupljanja umjetnika i boemski nastrojenih pojedinaca u Clevelandu 60-ih godina.
"Kršćanska planina", najvjerojatnije aluzija na Mountain Christian Church, kršćansku sektu osnovanu 1821. u SAD u cilju restauracije novozavjetnog kršćanstva.
L. Kryss, pjesnik iz levyjeve generacije, važan čimbenik clevelandske scene 60-ih.
KTS, (med.) Sindrom karpalnog tunela je lokalizirana kompresivna lezija nervus medianusa na putu kroz karpalni kanal, manifestira se kao bol prstiju i šake, te zapešća.
George Kuchar, (1942), američki filmski režiser poznat po svojoj rudimentarnoj estetici i "naivnom" pristupu filmu. U početku surađivao s bratom Mikeom praveći 8-mm filmove za koje je postojalo veliko zanimanje 60-ih za vrijeme procvata američke underground fimske scene.
Nikejski koncil (325), prvi opći crkveni sabor koji je žestoko osudio sve hereze unutar kršćanstva i potvdio istobitnost trojstva Oca, Sina i Duha Svetoga. Na koncilu je također odlučeno je se unište sva alternativna evanđelja na hebrejskom jeziku (uključujući i legendarno Evanđelje po Barnabi) radi učvršćenja i dogme i centraliziranja vjere.
Patrick H. O'Malley, Jr., (1890-1996), vodviljski i scenski izvođač, kasnije i filmski glumac.
D. Ouspensky (1878-1947), ruski filozof, ispočetka učenik grčko-armenskog ezoteričara Gurđijeva, kasnije tvorac takozvanog "Četvrtog puta", učenja koje vodi k višim sferama duhovne egzistencije.
Stanley Owsley, (1935), zvani Bear ("Medvjed"), jedan od prvih underground "kuhara" LSD-ja i dizajner hi-fi ozvučenja za nastupe rock bandova. Konstruirao masivni "Wall of Sound" sistem koji su s velikim uspjehom rabili the Grateful Dead na svojim živim svirkama.
Kenneth Patchen (1911-1972), američki pjesnik i romanopisac, djelovao pod znatnim utjecajem nadrealista i dadaista. Jedan je od pionira čitanja poezije uz pratnju jazz combo-sastava, da bi kasnije eksperimentirao i s vizualnom poezijom (tzv. "pjesme u slici").
Girolamo Savonarola, (1452-1498) talijanski dominikanac i prvi čovjek Firence od 1494. do egzekucije 1498. Poznat po spaljivanju knjiga i uništavanju nepoćudnih i
"nemoralnih" umjetničkih djela.
Jorgos Seferis, (1900-1971), grčki pjesnik, nobelovac. Stihovi "i mlada žena što ode da se poigra s pasjim vrućinama ljeta..." preuzeti su iz pjesme "Kralj Asine" (Jorgos Seferis, Sabrane pjesme, str. 186, prev. Zoran Mutić, PEN centar BiH, Sarajevo, 2001.)
Ingrid Swanberg, pjesnikinja iz Levyjeve generacije, urednica časopisa ABRAXAS. Poeziju piše od 1967.
Vajrajogini, ili Vajra yogini (tibetanski budizam) doslovno znači "dijamantni ženski jogin". Često se prikazuje kao svjetlucavi, tamnocrveni lik 16-godišnjakinje s "trećim okom" mudrosti na čelu.
Yantra, na sanskrtu znači "instrument" ili "stroj", isto tako i mistički ili astronomijski dijagram (često urezen na amuletu) za koji se tvrdi da ima magičnu moć.
Yorikke, "Brod smrti" iz knjige (Das Totenschiff, 1926) B. Travena, autora glasovitog "Blaga Sierra Madre".
Marko Pogačar
NEŠTO JE TRULO U GRADU CLEVELANDU
d.a. levy, pjesnik, vizualni umjetnik i jedan od pionira alternativnog izdavaštva rođen je 1942. u blizini Clevelanda, Ohio. Uz klivlendsku underground umjetničku i aktivističku scenu ostat će čvrsto vezan cijelog života (koji je okončao hicem u glavu u Studenome 1968., u svojoj dvadeset i šestoj godini), fungirajući često kao njezina okosnica; spiritus movens. Uglavnom zanemaren u mainstream publikacijama, antologijama i zbornicima beat poezije – čijoj je matrici, i poetički i kontekstualno, nesumnjivo pripadao – desetljećima je, pomalo nepravedno, percipiran tek kao još jedan, prilično efemerni, sudionik 'umjetničke fronte' društvenih i političkih pokreta šezdesetih. Ovaj kontroverzan i uvelike kontradiktoran autor izabrao je izravnu po/etičku konfrontaciju sa sistemom te je, na rubu infantilno/mučeničke ustrajnosti, na njoj inzistirao do njezinom vlastitom logikom uvjetovana kraja. Svoje knjige uglavnom proizvodi u kućnoj radinosti te ih distribuira alternativnim kanalima, trudeći se istovremeno svaki primjerak učiniti specifičnim, posebnim djelom, vratit mu njegovu auru, te emancipirati knjigu od statusa proizvoda, koliko god je to moguće je dekomodificirati. U isto ime pokreće i prvu klivlendsku underground tiskovinu, Buddhist Third-Class Junkmail Oracle, preteču kasnije široko rasprostranjenih aktivističko-umjetničkih fanzina. Bavi se slikarstvom te se interesira vizualnom, letrističkom, grafičkom i konkretnom poezijom. Kao i dobar dio njegovih književno/kulturnih suboraca okreče se Budizmu i istočnim filozofskim i duhovnim učenjima. Konvergencija tih dvaju interesa rezultirala je kolažnom book art knjigom Tibetan Stroboscope (1968.), jednim od onih malih, off-remek djela nastalih, kao i dobar dio bitničkih uradaka, u jednom dahu, poštujući generativni, furiozni, samonametnut radni ritam. Ovaj će mu eklektični opus magnum (ma koliko neprikladno bilo tu kategoriju upotrijebiti u kontekstu levyjeva djela), priskrbiti postojan krug odanih štovalaca, u rasponu od Garyja Snydera do Sonic Youth. Uslijed njegovih pokušaja po/etičke interpolacije pjesničke riječi u američku sivu, vijetnamsku svakodnevnicu dvaput je privođen zbog 'raspačavanja opscene poezije' maloljetnicima, a na protestnim čitanjima u potporu njegovu puštanju na slobodu sudjelovali su i neki (i tad i sada) mnogo razvikaniji autori, poput Ginsberga, Tulija Kupferberga i benda The Fugs (Ed Sanders, Ken Weaver, T. Kupferberg).
Njegov ne pretjerano obiman opus uključuje i ‘standardne’, ‘leksičke’ pjesničke knjige, među kojima The North American Book of the Dead, Cleveland Undercovers te Pjesma smrti iz samostana u predgrađu (Suburban Monastery Death Poem) iz 1968., koju, u prijevodu Damira Šodana, donosimo u cijelosti. Ova duga, book-length pjesma (dvadeset i pet stranica izvornog rukopisa), koja donosi neku vrstu alternativne, 'narodne' povijesti Clevelanda, povijesti klasnih, i rasnih nemira, kontrakulture i događajnog vremena zajednice 'poniženih i uvrijeđenih' paradigmatski je primjer levyjeve (kon)tekstualne prakse. Odajući evidentan dug kanonu beat pjesništva ista započinje predgovorom – kojeg, u poznatoj tradiciji, valja smatrati paratekstualnim produžetkom pjesničkog tkiva knjige – u kojem levyjev protagonist (koji, koliko je to moguće, konvergira figuri autora) eksplicitno proziva one koji mu stoje na putu; razračunava se sa nekim od stupova zapadne kulture i američkog sna. Ovaj je mladenački beskompromisni obračun sa sakralnim, moralnim i inim društvenim vertikalama dan u jednom eksplozivnom tekstualnom kontinuitetu; bez interpunkcije, bez velikih početnih slova, neomeđenom i živom rečenicom koja asocijativno vođenoj, fragmentarnoj naraciji osigurava maksimalnu protočnost i fleksibilnost. Redovita interpolacija sintaktičkih i ortografskih 'pogreški' promišljen je postupak čija je svrha udar na samu sistemsku bazu – njezin jezik.
Upravo je to stihijsko tekstualno ludilo, vrtlog u koji nas isprve uvlači i pretučene izbacuje na površinu da još jednom nakratko udahnemo, najbolja preporuka za levyjevu pjesničku istočnoklivlendsku čitanku. Iako možda ne spada u najznačajnije pripadnike po/etike uz koju ga obično vezuju, levy predstavlja nezaobilazno mjesto za svakoga tko se zanima umjetničkim emanacijama američke kontrakulture šezdesetih godina prošlog stoljeća, što će često značiti: tom istom kontrakulturom samom. Što za kraj dodati osim: The Underground Horses / are rising!
O pesniku:
A. LEVY (1942 - 1968) pjesnik, umjetnik širokog spektra, avangardni nakladnik i kultna figura klivlendske subkulturne scene 60-tih godina 20. st. rođen je kao Darryl Allan Levy u židovskoj obitelji. Po završetku srednje škole i kratkotrajnog vojnog roka Levy se dao na čitanje literature vrlo zahtjevnog opsega, od beletristike do misticizma i budizma, da bi ubrzo počeo i sam pisati, ali i izdavati vlastite fanzine i časopise tiskajući ih ručno za potrebe svojih underground izdavačkih kuća Renegade Press i Seven Flowers Press. Duboko uronjen u lokalnu scenu gdje su seksualno eksperimentiranje i "narkotiziranje" tada bili na vrhuncu, Levy je uskoro počeo zagovarati programsku platformu vrlo osobenog vida prosvjetiteljstva, koje baš i nije bilo po mjeri ukusa lokalnih vlasti i neposrednog političkog okruženja. Konkretni problemi su počeli 1966. kada je optužen za distribuiranje opscene poezije maloljetnicima. Naredne godine ponovno je priveden, a njegovi materijali konfiscirani, nakon čega je upriličena dobrotvorna književna večer u znak potpore Levyju gdje su sudjelovali i Allan Gisnberg i tada vrlo istaknuti pjesnički band The Fugs.[1] Nedugo zatim, 24. studenoga 1968. Levy je umro od rana nanesenih vatrenim oružjem u 26-oj godini. Službeno je zavedeno da je uzrok smrti samoubojstvo. Levy je kremiran, a pepeo mu je prosut u Whitehaven Memorial Parku u Mayfield Heights, Ohio. Jedan dio sačuvao je George Fitzpatrick za izradu kaligrafije inspririrane Levyjevim radovima. Neko vrijeme je književnim krugovima kružila teza da je Levyja zapravo ubila policija ili netko od predstavnika mjesnih vlasti zbog njegova naglašeno negativno i kritički intoniranog stava spram lokalnog establishmenta, međutim mnogi Levyjevi prijatelji vjeruju da je riječ o samoubojstvu koje je sam Levy često najavljivao govoreći kako se bliži dan kad će napokon "otići u Izrael", ili "Is-real", kako je volio reći. D. A. Levy je ipak najpoznatiji po svojim relativno opsežnim poetskim djelima The North American Book of the Dead (Sjevernoamerička knjiga mrtvih) i Suburban Monastery Death Poem (Pjesma smrti iz samostana u predgrađu), kao i po svojoj underground novini Buddhist Third-Class Junkmail Oracle (Trećerazredni budustički junkmail orakl) koji je izlazio 1967.- 68. Levyjevo vrlo osobeno rabljenje ortografije donijelo je novi lo-fi pristup poetskom tekstu. Naime, Levy se nije trudio revidirati tekstove, već je namjerno ostavljao pravopisne greške i tipfelere u svojim tekstovima smatrajući ih organskim dijelom svoje pjesničke sintakse otvorene za multilateralnu interpretaciju. Koliko god Levjeva pojava i pisanje bili u svoje vrijeme radikalni i neprijemčivi široj publici, danas je grad Cleveland - prema kojemu se Levy odnosio vrlo ambivalentno, uz puno ljubavi i/ili mržnje, ali nikada indiferentno - itekako ponosan na svojeg negdašnjeg "podzemnog" žitelja čiji tekstovi danas pružaju iznimno važan uvid u društvena i politička gibanja na širem području Clevelanda 60-ih godina proteklog stoljeća.
[1] The Fugs su bili njujorški band što su ga 1965. osnovali Ed Sanders i Tuli Kupferberg sa Ken Weaverom na bubnjevima. Band je dobio ime po eufemizmu za "fuck", kako je rabljen u romanu Normana Mailera "Goli i mrtvi".
