Olja Savičević Ivančević: Ženi koja se igra

Ženi koja se igra

Budi žena koja se uvijek igra
Pljuni na varalice koje ti lažu
Da je samo patnja plemenita
Radost je veća
Radost je, a ne patnja, svaki put
Spasila svijet
Tako ćeš i ti spasiti bar jedan život
Svoj
Kad god posegneš u džep naći ćeš žeton
Zašto bi tvoje šake stiskale prazninu
Na otvoreni dlan stane dvostruko više
I čitave plaže žetona mogu
Proći kroz tvoje prste
Zadrži svoje blistavo pravilo i razlog
I za svakim stolom naći ćeš prijatelja
U pjesmi prijateljicu
U sebi svoje roditelje i svoju djecu
Molim te ostani žena koja se igra
Teško vrijeme nikada ne prolazi
Ali ti prolaziš neprekidno
Između dvije bodljikave izvjesnosti
Noge nemaš za bježanje
One hrle ususret drugima
One idu u dugu radoznalu šetnju
Kroz gradove i šume
Nisu tvoje šake za obranu
Ti nisi mačka
Nisu ni tvoja usta za obranu
Ti nisi Fido
Tvoje su noge da te vode
Putem kojim je jučer prolazila ljubav
Razvratna i nježna
A ruke da ljubav zgrabe i pruže
Kad sve pogrubi, kad se svijet smežura
Neka jagodice tvojih prstiju ostanu meke
I tvoje lice neka bude izljubljeno

(“Divlje i tvoje”, Fraktura, Zagreb 2020.; Lom, Beograd, 2021.)

Dugo putovanje kroz interijere

(Saška Rojc: Puzzlerojc; Standardan život – sabrane pjesme u prozi, Fraktura, Zagreb 2021.)

svetice, bludnice i lude 

svaka u svome hodočašću, dolaze prve putnice. otvaraju zamandaljena vrata kuća. u bijeloj odjeći bose kroz žitna polja. u šarenim krpama trče kroz gradske sajmove.

tako je dosadno, tako ponižavajuće biti penelopa. ne veličajte mi penelope. ne veličajte naše sapete matere. one od nas čine prijestupnice. od naše slobode zločin.

slavite svetice, bludnice i lude!

njihovim stopama su putovale, u muškarce prerušene, kraljice, gusarke i pjesnikinje.

soba

dragi, daj mi jednu sobu. moju sobu da se odmorim. ogrlice ponesi ljubavnicama.

daj mi jednu sobu za plovidbu kroz tišinu. za tijelo koje izlazi iz odjeće.

jednu sobu u koju ulazim sama kao u samoću. na čija se vrata kuca.

i ne ulazi.

kuhinja

ja stolujem ovom zemljom janjećih plećki, krvavica i svinjskih polovica. moja je gubernija zimnica, uredno složene staklenke kiselog povrća i ukuhanog voća.

tisuće minuta sjeckanja, mljevenja, guljenja, miješanja, ribanja, pasiranja, cijeđenja, prženja, furenja…

bit će zadovoljan moj car, bit će zdravi moji carići. polizat će tanjure u tren. tiho podrignuti.

on će osedlati konja. djeca otrčati u dvorište.

prozori, šareni prozori

u prozorima postoji zmijska rijeka koja bježi. ptice se zabijaju u staklene krovove povrtnjaka. a more se razbija preko nasipa i ostavlja na njemu hrpe školjki. jedna djevojka se smije i pokazuje bijelu stražnjicu. gledaju je dječaci s ukradenom lubenicom.

jučer su stigli brodovi. danas mornari istovaruju pamuk i oružje. ciganka pleše i udara u def. oko nje gutači vatre.

došli su šarlatani i putnici. sirene i brkate žene. koturaju se ulicom koluti sira i pivske bačvice.

crvenokose krčmarice primaju među bedra tamnopute momke. ljube se pijano na gomili svježe ribe.

vršak tvog nosa viri kroz zavjesu. večeras ćeš leći prije muža i tiho uživati.

crkva

daj mi jednu ispovjedaonicu crvenu i zlatnu. da ti iz nje govorim ravno u školjku uha. da mi školjka tvog uha zašumi nebeskim morem. 

da me ne čuje naš fratar. da sestre ne odvraćaju glave od mene. da mi sveti kipovi ne prebrojavaju zdravomarije i slaveocu.

miris tamjana me ne smiruje ni bogata utroba crkve. taj me gusti interijer miluje s tisuću hladnih poljubaca. istiskuje vlagu iz mog tijela. i prigušene uzdahe užitka.

nepodopština

za nonu neki kažu da je bila svetica, drugi da je bila teška žena. jedanput je, već u godinama, napustila otok da posjeti muža. u bolnici. u dubrovniku.

na brodu je bila dobro raspoložena. jela je pogaču. sjećala se mladosti.

ona i prijateljice pošle su s nekim mladićima na kupalište. kad su dječaci skočili u more one su odriješile cimu. pustile se od kraja. mahale su, smijale se: mi partijemo, mi partijemo! 

nona je brzo stavila zalogaj pogače u usta i zacrvenila se do ušiju.

psiha                                 

nakon što je mama otišla, tata je njene stvari spremio u psihu.

donja ladica: haljine, bluze, kombine, zelene cipele koje ja ponekad obuvam. kradom.

srednja ladica: mekano rublje iz čijeg se tkanja njen miris izgubio. utopio u kamforu i lavandi. rupčići. arsenova singlica. pribor za nokte.

gornja ladica: parfem anais-anais. kutija lorda. bilježnica s kovrčavim rukopisom: adrese, podsjetnik, recept za sahericu. jedna fotografija iz srednje škole. očevo pismo u rodilište. malo ogledalce i nakit. koji ja stavljam. kradom. i neseser pun ruževa za usne.

ogledalo: njeni zubi i nos i jagodice na našminkanom dječjem licu. imam nešto od žena iz burme koje sam vidjela na slikama. to mi je od nje. al ne znam otkud njoj.

muzičke kutije, bombonijere

u minijaturnim interijerima nitko ne stanuje. ali njihova je udobnost neupitna. toplina unutrašnjosti. podstavljenost. ugođaj malog teatra. slatkog kabareta.

neke su dame namjestile svoje stanove po uzoru na interijere bombonjera i glazbenih kutijica. tinel moje bake, primjerice.

kauč je tamnocrven, fotelje duboke i zastori dramski. na zidovima retuširani portreti. sablje. buda od slonovače. ruski klasici. gramofon. šah. miris lule njenog drugog muža. perzijaner čije rese češljam češljem za kosu. bogati luster. plava mirisna bočica s pompunom. naravno, mnogo glazbenih kutija koje ja navijam do kraja i svaka svira svoju melodiju. 

u kutiji bajadere našla sam i fotografiju mladog vojnog pilota koji ju je ostavio zbog neke glumice. to je moj djeda. 

unutra je uvijek mir. i mirisi su nepomični. patina za cipele zauvijek miriše iz predsoblja.  

u toj su me kutiji za šešire, u tom etuiju, na crvenom kauču napravili moji roditelji. ispod retuširanog portreta nekog vrlog pokojnika. časnog i brkatog.

brodska kabina

je maternica par ekselans. kao i uvala. u svom tom zibanju slane tekućine.

volim utrobu barke. u njoj dijete sanja pustolovine.                                                                                

iako je mračna i prepuna ladičica ona svjetluca. kristalići soli na okruglim prozorima. sunce preslikava valove pod provom.

minuciozna arhitektura prepuna je ženskih rješenja. kao što je žena prepuna brodskih rješenja.

i kad plovimo, mi putujemo u kabini. čuvamo našu djecu od vjetra i sunca. sklanjamo se od oluje. kuhamo čaj s rakijom za mornare.

kabina je soba za seks. tijelo koje je na palubi obično u svojoj golotinji, pod provom postaje bolna želja. zato se i nudisti često oblače kad silaze u kabinu.

unutrašnjost broda jedan je od najintimnijih interijera koji postoje.

ali kad ne bi bila u brodu sličila bi na grobnicu. na krtičju podzemnu izbu.

na mjestu posvemašnje slobode, ona je sloboda tajne.

O pesnikinji:

Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu.

Knjige su joj prevedene i objavljene u trinaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije.

Za rukopis “Nasmijati psa” nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”.

Roman “Adio kauboju” nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan te francuskom Prix du premiere roman za najbolji strani roman 2020. Prema ovom romanu postavljen je istoimeni kazališni komad.

Roman „Pjevač u noći“ nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i English PEN Award.

Dobitnica je glavne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Regionalna pjesnička nagrada Risto Ratković dodijeljena joj je za zbirku poezije “Divlje i tvoje”. 

Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je više predstava za djecu. 

Živi i radi u Zagrebu.

Knjige: 

Zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo

(1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje (2020), “Standardan život”, sabrane pjesme u prozi (2021); knjige priča Nasmijati psa (2006) i Nasmijati psa i sedam novih priča (2020); romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017), Adriana se vratila (2019) i Sami na cilome svitu (2020).