Marija Skočibušić: Desna polutka srama

Naobrazba

Krastavac je ušutkana rana tepiha
Čija priča ponekad preraste pjesmu

Pa se pokušava pripitomiti
Urednošću i uputama

Teme su ispod tepiha

Mačka
Svakog četvrtka
Kašalj ostavlja
Nezakopan u kutiji s pijeskom

Ispušta miris zaobilaženja,
Vijugavo draženje
Ušutkane rane tepiha

Mama jede jastučnicu
Jutarnjim zadahom;
S prvom zrakom sunca
Pretvara se u omlet

Glasanje straha
Spremam u pupak;
Podignut ću tepih grafitom

Teme su unutar četiri zida

Pisanje se naglo prelama
U zavojima olovke,
Natapa strmi vrh rečenice;
Paralelne linije odsutno miluju bedra

Resica uha rasteže slova naopako
Dok godovi palčeva
Oblikuju dijete grafita

Dugmad trupa
Okopava korijenje konaca;
Odjeća se počinje skupljati
U gustu masu tereta,
Tjera kvrgava koljena iz naručja

Lijevu polutku srama
Skrivam između nogu,
A desnu ispod jezika

Odmičem kapke u suprotnom smjeru
Praveći se da ne osjećam
Mokro buljenje
Tvojih nožnih prstiju

Demantiraj

Simboli su prosipali retke
Triput zaredom;
Podijelila sam minute
S brojem prekidanja

Zatrudnili su značenjem
I pupak je zahvatilo
Naglo oticanje

Poezija im postaje pretijesna;
Šavovi preko telefona
Predlažu a-bor-tus

Izobličenje govora

Bijele mrlje na noktima su
Potiljak vitamina,
Dvosjed nezasićenog sadržaja

Pružanjem usnih pipala kašlja
Počinjem razmišljati u anglizmima

Nokti primaju točkaste signale;
Kruženje buja u cirkuliranje

Kvačice razmazuju smisao
Kako bi se govorno sredstvo
Neprimjetno uvuklo
U zubno meso

Vrijeme i mjesto rođenja

Nožni prsti oponašaju znak jednakosti
Između polomljenih samoglasnika

Pohlepno ih natapam
Omekšanim korovom
Umjesto da utjelovim trenutak
I nasilno mu povadim mliječne zube
Izbjegavanjem korištenja
Razvučenih poštapalica

Upute za izvođenje

Mravi su ti pojeli oči
Pa sam napravila grude od zemlje
I u jezgru postavila kamenje

Putanje riječi se isprepliću,
U tanjur ti guram
Ne odvojeno od glagola
I je umjesto ije u osjećam

Obećala sam vreći iskorištenih čarapa
Nakon što nas je pronašla slučajnost:
Neću zaboraviti izlaz iz osmica

Ne znam zakopavati tajne
Ni strugati bok obećanja

Približila sam ti se
I poplavila su mi koljena,
Želim ti reći odgrizi mi uši

Rasipavaš upitnike s imena
I mrvice potajno spremaš
Među ubijene muhe

Panični napadaji su porculanski konji,
Draže potisnute jezične katastrofe

Trudim se pronaći red,
Uočiti dovoljno prostora
Za skrivanje
Dijelova tijela svih slova
Koja sišu naše razmake

Podstanarima sam odsjekla uši;
Sada točke bulje u mene

Htjela sam ti reći
pojela sam muhe
i niz noge procurio mi je šećer

Molim nokte da uđu u glad

Krila izlaze iz okomice dana
Kada noć promljacka
Hrskavi manjak svjetla

Slina postaje žvakaća guma

Glad se spušta na dno
Hodnika zadebljalih stijenki,
Svjesna sam omjera
Koji ulaze
U obrazac izbjegavanja kruha

Pojest ću sebe
Kako bih prestala učiti slovkati riječi
Kojima bih mogla
Objasniti krug suzdržavanja

Dvije crte bijelo

Struk vremena do petka
Položi na sve neshvaćeno;
Isisaj manu poput žalca
Iz grudica na površini

Ptičje gvalice su zakržljale
I izlaze iz tvojih bijelih nozdrva

Odaješ ime prostoru
Samo kad ljuskice na zubima
Obložiš svibanjskim prahom
Karirane prolaznosti

Zglobovi kljucaju stepenice;
Ne izgovaraš me
znak
znak

Brojanje na prste je besmisleno;
Palim stidnost kože
više-manje
Dlačice su samo flasteri
Koji prekrivaju nesigurnost

Dva tjedna su dovoljna
Za raskrvariti pazuhe
glatko
Uspjeti rastaviti obrasle žilete
Na suzdržavanje

Važno je imati sporedni plan;
Ako izlučim rožnatu poplavu,
Natopit ću nered u čarape

Decibeli sve tiše ispadaju
Iz moje ispravljene kičme
k-k-k-kljuc
Bespomoćno klecaju
Pred gluhim vodoravnim linijama
Tvojih okrenutih ramena

Tjelovježba

Dvadeset minuta
Bez prestajanja

Čim završiš prvi krug
Uđi u drugitrećičetvrtipeti
Dvadeset minuta
nemoj stati

Savij lakat
Podigni prsa
Savij koljeno
Stisni bedra

Trbuh trbuh
pazi na taj trbuh

Još devetnaest osamnaest
samo pet minuta
Lakat prsa koljeno bedra
Lijevo koljeno
K-k-k-krc

i daj to malo življe

Čujem
još samo još samo još samo još samo

Krik u glavi krik u glavi
K-k-k-krik mi širi nosnice
daj budi

normalna

Savij jezik
Izravnaj zube
Uvuci
Trbuh trbuh
pazi na taj trbuh
Zavrti bokovima
i daj više budi

žensko

O pesnikinji:

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskim portalima Strane i Kritična masa te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.