Aleksandar Gavranić: Šibanje

Ovo je moja zemlja

Ovo sam ja
dva svijeta u istoj lokvi
umorni otac
majka koja je još dijete
tuđi život
i njegovi limiti
ovdje nema previše načina
ovdje nema previše
ovo je zemlja
ovo sam ja
sudbina moja što je čekam
dok spavam u sanduku
dok kiša umire sa nama
dok trava umire sa nama
dok drvo prestaje da bude drvo
ovo je moja zemlja
ovo sam ja
i želim samo da volim
da ugrijem tijelo otporno na nježnost
tugu moju
što mi govori
izdrži
pomozi da preživim
na dnu samo
na dnu tužno
na dnu mrtvo
na dnu zadovoljno.

 
Sloboda

Do granice možeš
i pješke
prođeš nekoliko gradova
popiješ vinjak
i stigao si
da bi išao dalje
treba ti malo
novca
jezika
sreće
treba ti malo
vjere
nade
sudbine
ali do granice si lagan.

 
Nama je dobro

Dobro jutro fašisti
i dalje smo tu
oprali smo patike
skuvali pasulj
upalili vijesti
kako bi čuli vaše planove
cijene gore
životi dolje
mržnja šira
stomaci uži
hvala fašisti
mi se dobro snalazimo
od supe smo napravili vino
od opušaka heroin
od kostiju dobili bifteke na žaru
raširili smo platu na dva mjeseca
razvukli koru na četiri pite
polizali suve pičke suvim jezicima
šta vi nudite danas
crkva ili porez
istorija ili pravda
radiš po zakonu a zakon te radi
bila jednom jedna kriza
inflacija
korupcija
bio jednom raspad sistema
jedan spoljni i unutrašnji dug
pričajte fašisti
znamo da vam je teško što ne umiremo
što nema ćoška koji nas može snaći
nema gladi u kojoj se nećemo ugojiti
naše glave ne spadaju tako lako
mi smo ludi
našibani
jedemo samo tvrdo
samo lonac
samo dno
vi ste za nas početnici.

Šibanje

Previše smo se odmarali
došlo je vrijeme
da se ponovo iznabadamo
nije bilo dovoljno rata
ubistava
silovanih žena
nije bilo dovoljno mrtvih
zapaljenih
sa ove distance
gomile izgledaju maleno
rake pusto
čini se da može bolje
da nam treba precizniji plan
i radikalnija politika
da nam nedostaje toplina logora
miris zapaljene djece
zvuk eksplozija
i porušenih kuća
izgleda da smo se uželjeli
bivše zemlje
njenog lijepog raspada
prilike da kolješ
odereš komšiji majku
udaviš mu kravu
da je premalo muke
etničkog čišćenja
premalo serviranja utrobe za dezert
odavno se nije pričalo
čija je granica veća
čije porijeklo je čistije
čija vjera je poštenija
dugo se nismo voljeli po rovovima
ginuli za slobodu nacije
naroda
koji je oduvijek bio
ispred svega što postoji
ispred boga i kosmosa
koji je mučen
i ostavljen da trune
sa tuđom istorijom na grbači
koji je izgubio sve
i ostao bez doma
jezika
bez odraza u ogledalu
odavno se nije ukazala prilika
da se borimo za slobodu
da utvrdimo jednom
i zauvijek
čija djeca se ovđe igraju
čije žene ovđe rađaju
čiji muškarci njive obrađuju
kome pripada ovo
gdje niko ne može da živi
gdje zaklani kolju
silovani siluju
ubijeni ubijaju
čija je ovo zemlja
u kojoj se mrtvi svete
živi sahranjuju
čija je ovo prošlost
čija sadašnjost
čija budućnost
previše se odmaralo ljudi
došlo je vrijeme
da se ponovo iznabadamo
ali ovoga puta nema zaustavljanja
da se uradi kako treba
da se izgura do kraja
do posljednje kapi
do posljednjeg vriska
do posljednjeg plača
     do posljednjeg čovjeka. 

Groblje se širi

Biće prostora za sve
kad budem leš
moći ću da biram lokaciju
pored poslastičarnice
ili ispred džamije
možda preko puta diskonta
do groblja ću da dođem
sa svih strana
nije važno
da li se vraćam sa mora
ili planine
da li sam kolima
ili pješke
groblje će uvijek da dočeka
da se nađe
neće biti stajanja
jer groblje će da ugosti
da se raširi zbog nas
da budemo dobro
da budemo srećni
da budemo djeca
našeg groblja.

Promaja

Najebao si
gotov si
spustiš roletne
pojačaš grijanje
nema spasa
popiješ čaj
prokuvaš čorbu
izmjeriš temperaturu
    ali hladno je unutra. 

Siromah

Ona je žena iz bogate porodice
jebao bih je
njena sestra dobro izgleda
i nju bih jebao
jebao bih cijelu njihovu familiju
ali oni imaju para
ja nemam
tako da drkam i serem se na njih.

Rutina

Idem na posao
kupujem povrće
čitam knjige
i to mi je dovoljno
nemam psa
jer...
nemam ni mačku
imam sranje kad se napijem
i podijelim ga s prijateljima
skoro mi se javio drug iz Češke
pitao me je šta radim
rekao sam mu da kuvam
i da na poslu nije loše
on je rekao da je hladno
i da se ne planira vraćati.

Pakovanje

Bili smo u gradu
šibali se kao manijaci
vukli
pili
spakovali se kao sardine
bili smo u gradu
usisavali kao ludi
pušili
srali
otvarali se kao tunjevine
bili smo u gradu
prazni
na klupi
mokri
u mraku
znojavi
čekali smo nekoga da dođe
da poštedi
da zagrli.

O pesniku:

Aleksandar Gavranić je glumac i pjesnik iz Podgorice. Radi u Crnogorskom narodnom pozorištu. Objavio knjigu poezije Usta (Nova knjiga, 2016) za koju je dobio nagradu na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju. Poeziju objavljivao u časopisima Ars (Cetinje), Skript (Cetinje), Agon (Beograd), Beton (Beograd), Zarez (Zagreb), Kritična masa (Split). Poezija mu se našla u nekoliko regionalnih zbronika. Za izbor iz zbirke Šibanje nagrađen na konkursu PAF 2019 (Podgorica).