Uroš Bojanović: Biću miran ako se ovo ponovi

Smiraj

Upraviteljica sirotišta,
U predgrađu Los Angelesa, California,
Svaku noć
Istražuje lice u
Portalu za drugu dimenziju

Gornju usnu joj je deformisao
Jedan od ruskih prebjega,
Iako im je ćutke dodavala ostatke hrane

Sa kostiju su, perorezom,
Lako skidali kuhano meso

Zbilja je užasno,
Vidi u ogledalu, u pomoćnoj,
Montažnoj, prostoriji

Kroz vrata joj prilazi
Jedan od klinaca sa downovim sindromom,
Ona ga uštine za nos
I veče prestaje biti suzdržano

Poslije svršetka sprovoda...

Poslije svršetka sprovoda
Ona odlazi da pregleda očevu
Kolekciju pornografije

Razdvaja slijepljene stranice magazina
I sortira polaroide na kojima je vidno
Da modeli ne uživaju

Cijeli dan je pred njom,
Sad premotava video kasete,
Posmatra šta žene dopuštaju
Svi filmovi su slični

Sa druge police ubacuje jednu
I gleda svoje odrastanje,
Otac je vodi na karusel, majka je u
Ljetnjoj haljini, kmeči kad se udari na
Igralištu

Na kožnom dvosjedu, zgrči se i zaplače
Otac je presnimio njihov izlet

Via Mora, 57

Ecce homo
Ispod naših naslonjača je ljetnikovac
Doma

Nalazi su mu jezivi
Plakao je cijelo prijepodne i sad je,
Nekako, uspio zaspati

Slina mu se zacakli
I padne na kašmirnu pidžamu,
Između prstiju mu truli
Zapaljena cigareta

Mir razbije, na trenutak, sa
To je dijete,
Moje žensko dijete

I ja mu uzmem opušak i polako priložim
U gvozdenu moscu

Neka zvijer skapa

Mramornom pločom od jednog decimetra
Roditelji su osigurali savjest
Da ne čuju krike iz jame, ako se sin

Možda probudi iz sna

Umjetnost ljubavi

Tata, za šezdeset peti, u slastičarni naručuje tortu
S natpisom na glazuri
Sretan ti rođendan

Nas već dugo ni on ni majka ne zanimaju
Objasnio sam šta je bilo to veče
Kako ono nisam drugdje vidio,
Onakvo žestoko nabijanje u pozi leptira,
Kako je tumači umjetnost ljubavi

Sestra je tukla glavom u krevetu i ja sam
Grizao ruke
Njima je bilo potpuno svejedno što od njih
Gledamo takve stvari

Mama je, govori doktor, već dugo nepokretna
On je donio komad torte i iz papirnog tanjira je
Nahranio
Potom joj odrezao nokte i, vjerujte mi, možete doći
To je sve
Što radi oko nje

Usmjerenje

Tek mnogo poslije smo se sjetili
Da je učiteljev automobil bio parkiran uz školu
Kada je drug na fudbalu staklom probio stopalo
I naredbom morao pješke otići do ambulante
Na drugom kraju gradića, a hod je tad jako spor i
Prljavština se uvuče u ranu

Danas kad ga prošetam
Kaže mi da gume pomažu, ali ima višak kilograma

Dobar je moj drug, samo me je sramota
Da me ljudi gledaju s invalidom

Priveli smo ih i odvukli...

Priveli smo ih i odvukli
U posebnu prostoriju stanice
Stajao sam sa strane, dvojica su vezali jednog
I usavršavali udarce

Lijepi momak je plakao
Previše su ga čupali da progovori
A on nije htio, dok ne promijene pristup
Tad su im donijeli kavu, djevojka je pila
Nervozno

Momku su obrijali glavu i stavili periku
Bio je ženstveniji od nje
Krvlju su mu nacrtali brkove, malo su i zaplesali
Vukli su mu nepokretno tijelo uz tijelo
S jednog kraja sobe na drugi

Postalo je ozbiljno, molim vas da prekinete,
Govorila je smireno tada
I u nakarminisanoj šolji
Ogledala suvo oko

Književna agentica

Izdavači su čudni, krišom ih snimam
Dok su s njom po hotelskim sobama

Ponekad je šamaraju dok se pravi mrtva
Neki joj stavljaju cuclu u usta
Uglavnom su zadovoljni ako im, bez gađenja,
Proguta spermu

Dok potpisujem ugovor
U hotelskom restoranu uz prvi srk
Vrelog đumbirovog čaja, progovara:

Zvala sam doktora sad,
Maligni
Osjetila sam sinoć s ovim, da nešto nije dobro

S daškom optimizma i njenom
Laganom vožnjom po dugim kolotrazima
I dalje izučavamo metode
Raspada porodice

Ulica vibrira od muzike...

Ulica vibrira od muzike
Građevinskih mašina,
Prepoznajem kombi
Televizijske ekipe
Ne govorim ništa više od onoga što već
Zna policija
Neko je ubio malog, ne znam

Vidio sam samo kako istrčava
Polomio je krevetac u sobi
Dijete su ubrzo odvukli ambulantnim kolima
Zakon ga neće vratiti

Opremu zakopčavaju u futrole i
Ostavljaju me u spavaćoj sobi
Doživio je užas, kažu

Mirišem dječiji puder i drhtim
Biću miran ako se ovo ponovi

Ovo je večer kojom završava ljeto...

Ovo je večer kojom završava ljeto,
Prikolice sa trga
Odvlače rasklopljene štandove

Jeziv vjetar obori ceradu
I nastane gužva

Ispod svoda prolaze muslimani
Slomljena radnica ih dočeka,
Podboči se i zajeca:

Molim Vas, signori, učinite
Nešto loše
Potrebno je mom sinu pjesniku
Za poentu

O pesniku:

Uroš Bojanović, rođen 1991. u Tesliću (BiH). Objavio je tri zbirke pjesama : „Ja ne mogu ništa” (2007.), „Iz druge sobe” (2011.) i „Sam u vodi’’ (2017.) Objavljivao i u književnim časopisima: Polja, Tema, Zarez, Agon, Knjigomat, Kritična masa, Afirmator, BKG, Ars, Libartes i Strane. Zastupljen u antologiji ’’ Meko tkivo: izbor iz nove poezije regiona’’. Živi i stvara u Tesliću.