Jana Radičević: Bilo je kasno kad smo primijetili

03. 11. 2019.

Jana Radičević: Bilo je kasno kad smo primijetili

Priredila: Marija Dragnić

Pjesnikinja: Jana Radičević; Izbor pjesama iz zbirke „Ako kažem može postati istina“ (Kikinda: Partizanska knjiga, 2019.)

nešto zbog čega se uvijek malo postidim

ležim na kauču i gledam u luster
majka bere metvicu iza kuće
stiže nam nova veš mašina
unose je unutra
pazim da ne pomjeram desno koljeno
krv nikako da stane
tek će sjutra kupiti onaj magičan sprej
prvo bude hladno i peče, onda se smiri

žena ide ulicom i prodaje vunene prsluke
baba uvijek kupi jedan da se nađe
obuvam njene crne čizme na štiklu
i trčim ka babi
padam u šljunak svom dužinom
ovoga puta koljena, dlanovi i donja usna
igram se jezikom s mekim tkivom, ali dlanovi jako peku
te iste dlanove sam jednom poslije kupanja položila na usijanu kvarcnu
htjela sam da osušim plišano pile
baba je odmah otvorila pelagićevog narodnog učitelja
majka je gulila krompir do kasno u noć, a deda je obećavao kućicu na drvetu
ja sam se drala kao da me neko kolje

deda, otkako ne ide u lov, drži čun u dvorištu, ispod trešnje
s jeseni se napuni vodom i lišćem pa bude sluzavo
ja pecam štapom lišće, pretvaram se da su ribe
kad mi dosadi, sazujem cipele i počnem da gacam
ne traje dugo, skliznem i dobijem batine

komšija iza kuće stalno dolazi pijan i ljubi mi ruku kao gospodin
odmah trčim u kupatilo i držim je pod hladnim mlazom

baba me nekad povede kod njenih u goste
oni tamo još uvijek idu u lov
bacaju mreže po dvorištu i sakupljaju ukljeve
trčim bosa po mreži i grabim za sebe
deda se stalno žali kako od njih ne može da se najede

na temelju naše nove kuće, među naslaganim ciglama
nađem hlad, sjednem i prislonim svoj plastični radio
sjedim tako dugo i slušam
niko me ne uznemirava

posljednji zalogaj muljam u ustima
šalju me na spavanje, ne volim da spavam preko dana
kad se probudim majka mi podmeće šaku da ispljunem
nekad uopšte ni ne spavam, brojim bijele crtice na roletnama
ili pokušavam da napravim most na krevetu
jednom sam tako pala pored ormara i dugo nijesam mogla da ustanem

nema nikog kod kuće i pretvaram se da imam svoju kancelariju
zanima me koga ću dobiti ako pozovem bilo koji broj
zivkam tako dugo i spuštam slušalicu
sjutra tati stignu tužbe, pa nas vodi u dugu porodičnu šetnju

otada ako nema ko da me čuva, ostave me kod komšije preko puta
on kad me sretne na ulici misli da sam dječak
dok sadi patlidžan izujem se i trčim kroz redove, on ionako ništa ne mari
a ni majka se odavno ne čudi što su mi crni tabani

kupili su mi rolere i padam po dvorištu kao tranja
deda me zeza, kaže mi da će mi zavezati jastuk za dupe
stavili su mi štitnike i kacigu, izgledam kao tvrdokrilac i ne mogu da se pomjeram

igramo žmurke
od početka nas uče da zatvaramo oči i gledamo kroz prste
kažem sebi da neću biti kao oni kad porastem

deda mijenja dvije slomljene pločice u kuhinji
ne vidi dobro pa naopako postavlja šare
bilo je kasno kad smo primijetili

ispitivanja

u dvorištu vrtića iskopavali smo male rake
unutra smo stavljali marljive mrave i bube
i prekrivali ih smrdljivim biljem
nakon nekog vremena bube bi bestidno okončavale
rozi kvadrati u kupatilu
pričali smo o grlicama na dalekovodu
tata je rekao, ako stanu sa obije noge na dvije žice, spržiće ih
sljedeće što vidim je užarena ptica, sivi dim, i kolutave bijele oči, trepće
to se ne dešava
talente pažljivo sakrivamo iza trećeg kutnjaka
tata je potrošio cijelo moje djetinjstvo da mi objasni šta je ravan

rastemo u tuđim očima

od malih nogu te uče da namotavaš maglu kao šećernu vunu
podneva su svijetle crte na spuštenim roletnama
nosiš protezu a druga djeca te tjeraju da izgovaraš riječ Sssssssunce
crnac iz kraja stalno traži da vozi tvoj rozi bicikl
kada prisloniš čelo uz staklo zamišljaš kako se lomi
satima pokušavaš da uhvatiš pokret minutne kazaljke
tada imaš sate
sanjaš da ti dolaze u kuću i ubijaju sve
kažeš to mami, a ona tebi da će im slomiti nos, vjeruješ joj
živiš na selu a male zmije vijugaju oko tvojih stopala
zemlja ima miris
trava ima miris
trčiš bosa po sijenu i nije ti ništa
nema alergije na polen
nema izduvnih gasova
nema oznake BIO jer je sve zaboga bio/ bila/ bilo
radio/ radila/ radio
ali ipak mrziš ljeto, ti čistiš paradajz koji te hrani, a druga se djeca bezbrižno igraju
slažeš ga u gajbice, da se vidi zelena peteljka

mušmule

mrve na stolu i mrve u džepu
perjani jastuk ne pereš
staviš ga na sunce i sunce izvuče iz njega nečistoće
trčimo bosi po pokošenom sijenu
dijete ispušta helijumski balon
dugo ga pratimo pogledom
dijete pa balon pa dijete
slamke bodu našu kožu
ležimo i brojimo bijele linije na nebu
živimo u skladu
nećemo se vratiti gradu u kom tramvaji sporo klize
juče je iz česme izašla čovječija ribica
brčkala se u lavabou dok je moje prisustvo nije ubilo
to se dogodilo kad sam se skidala da bi fotografisao moje ključne kosti pored drveta koje je pojela slana
rekao si, nijanse se savršeno uklapaju
jurimo kokoške po dvorištu splastičnim kesama u rukama
one misle da svima padne mrak kad se njima smrači

hideMyAss

svakom objektu daje se ime
ponekad i više imena
izbjegavam riječ smiraj
mami me
u podrumu ima tri pune kante čistog glicerina
Džon Voters kaže
if you go home with somebody, and they don’t have books
don’t look Bundersnatch with them
Kerol likes this
reći ću ti o čemu je riječ Džone
ova zemlja ne postoji
postoji privatna farma
mi smo kokoške iz kulture
povezuj, Džone, povezuj
vječiti strah da je
neko
nekad
negdje
možda i srećan
i tako ležiš
i može svašta da se desi
osim manjih kozmetičkih prepravki
pheromonehotbox // netflixandchill
upotreba je kompulsivna
toliko da je postala opterećujuća fetišizacija kultura
a sav seks je stvaran, nesimuliran
keep your browsing history private

O pjesnikinji:



Jana Radičević, rođena je 1997. u Podgorici. Studentkinja je germanistike na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Aktivan je član Foruma mladih pisaca koji se od 2015. okuplja u KIC-u Budo Tomović. Osvojila je drugu nagradu na konkursu Ulaznica 2017 za ciklus pjesama Megalodon Lantimos. Finalistkinja je nekoliko regionalnih književnih festivala. Poezija joj je objavljena u zbornicima: Raspoloženi za ptice, Ili je već neko već isplanirao, Rukopisi 40, Rukopisi 41, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi kao i u književnim časopisima SCRIPT, VESNA (br.15.), ARS (3/2018) i na portalu www.strane.ba.

Share :